Ragbi je krajnje kontaktni sport.
Općenito, ishod je samo modrica ili manja ozljeda koju sami ragbisti niti ne opisuju kao ozljedu.
O ozljedi govore samo ako su prisiljeni napustiti teren tijekom utakmice ili čak propustiti utakmicu.
Osjetljivi dijelovi tijela u ragbiju su glava, ramena, šake, koljena i gležnjevi.
Glava i lice
Ozljeda lica često izgleda gora nego što jest, jer rane na licu mogu jako krvariti.
Kako bi se izbjegla ozbiljna oštećenja zubâ, ponovno se započinje s nošenjem štitnika za desni.
U ragbiju se, tijekom trčanja, uši mogu zaglaviti što dovodi do krvarenja u ušnoj školjki.
Tijekom procesa zacjeljivanja to može dovesti do takozvanog uha nalik na cvjetaču (tzv. hrvačko uho).
Igrači ragbija često nose kapu kako bi se zaštitili od takve ozljede.
Gležanj
Najčešća ozljeda u ragbiju je uganuće ili iščašenje gležnja.
U većini slučajeva, ozljeda nastaje nakon doskoka na vanjsku stranu stopala, pri čemu se taban previše uvija prema unutra.
Zbog prenaprezanja mogu se s vanjske strane stopala oštetiti zglobna čahura, ligamenti i živčana vlakna.
Iznutra se hrskavica može oštetiti pretjeranom kompresijom.
Ovisno o ozbiljnosti ozljede, tkivo s vanjske strane biva istegnuto ili pokidano.
Ovo oštećenje uzrokuje krvarenje u gležnju.
Kao rezultat toga, gležanj natekne, (nakon kratkog vremena) ima modrice i postaje bolan.
Oštećeno tkivo prirodno zacjeljuje kao rana na koži.
Međutim, mišićna i živčana vlakna ne vraćaju automatski svoju prvobitnu funkciju.
Mišićna i živčana vlakna moraju se trenirati.
To je moguće jednostavnim vježbama ravnoteže.
Osim toga, gležanj mora biti zaštićen kako bi se spriječio rizik od recidiva.
Push Sports steznik (ortoza) za gležanj je izvrsno rješenje.