Ragbi je izrazito kontaktni sport. Obično je posljedica samo modrica ili manja ozljeda koju sami ragbijaši niti ne opisuju kao ozljedu. Ozljedom smatraju samo povrede zbog kojih su prisiljeni napustiti teren tijekom utakmice ili čak propustiti utakmicu. Dijelovi tijela koji su najčešće podložni ozljedama u ragbiju su glava, ramena, ruke, koljena i gležnjevi.
Glava i lice
Ozljeda lica često izgleda opasnije nego što jest, jer rane na licu mogu jako krvariti. Kako bi se izbjegla ozbiljnija oštećenja zubi, preporuča se nošenje štitnika za zube. Prilikom skrama u ragbiju, može doći do udaraca i oštećenja što uzrokuje krvarenje u ušnoj školjki. Tijekom procesa zacjeljivanja to može dovesti do takozvanog hrvačkog uha, kada uho nalikuje cvjetači. Igrači ragbija često nose zaštitnu kapu kako bi se zaštitili od takve ozljede.
Gležanj
Najčešća ozljeda u ragbiju je uganuće ili iščašenje gležnja. U većini slučajeva, ozljeda nastaje uslijed doskoka na vanjsku stranu stopala, pri čemu se stopalo previše savije prema unutra. Zbog prenaprezanja s vanjske strane stopala mogu se oštetiti zglobna čahura, ligamenti i živčana vlakna. Iznutra, hrskavica se može oštetiti presnažnim pritiskom. Ovisno o ozbiljnosti ozljede, dolazi do puknuća ili istegnuća tkiva s vanjske strane. Ovo oštećenje uzrokuje krvarenje u gležnju. Posljedično, gležanj otekne, (u kratkom vremenu) pojave se modrice i postane bolan. Oštećeno tkivo prirodno zacjeljuje kao rana na koži. Međutim, mišićna i živčana vlakna ne vraćaju automatski svoju prvobitnu funkciju. Mišićna i živčana vlakna moraju se trenirati. To je moguće jednostavnim vježbama ravnoteže. Osim toga, gležanj mora biti zaštićen kako bi se spriječio rizik od ponovnog nastanka ozljede. Push Sports steznik za gležanj je izvrsno rješenje.